Jedan od najsvetlijih datuma u istoriji srpskog niželigaškog fudbala vezan je za 24. septembar 1975. godine, kada je FK Radnički Pirot ostvario jednu od najvećih pobeda u svojoj klupskoj istoriji. Tog dana, u okviru osmine finala Kupa Jugoslavije, Radnički je na Gradskom stadionu u Pirotu ugostio i savladao tadašnjeg jugoslovenskog giganta – Crvena zvezda.
Pred domaćom publikom, Radnički Pirot je odigrao utakmicu koja se i danas prepričava. Već na poluvremenu domaći tim je imao prednost od 2:0, a strelci su bili Raičević i Radović. Hrabra, organizovana i izuzetno motivisana igra plavo-belih nagovestila je da je iznenađenje moguće.
U nastavku susreta Radnički nije stao. Bošković i ponovo Raičević dodatno su uvećali prednost, čime je domaćin stigao do velikih 4:2 i jedne od najznačajnijih pobeda u klupskoj istoriji. Uprkos reputaciji i kvalitetu protivnika, ekipa iz Pirota pokazala je da zajedništvo, borbenost i vera u sopstvene mogućnosti mogu da nadvladaju i najveća imena jugoslovenskog fudbala.
Ovaj meč nije ostao upamćen samo po rezultatu. Za Pirot i Radnički, to je bio trenutak koji je ujedinio grad i klub. Tribine Gradskog stadiona bile su ispunjene, a podrška navijača dala je dodatnu snagu igračima na terenu. Pobeda nad Crvenom zvezdom postala je simbol sportskog ponosa Pirota i dokaz da i manji sredine mogu da ispišu velike stranice fudbalske istorije.
Strelci za Radnički Pirot:
Raičević (2 gola)
Radović
Bošković
Sastav Radničkog:
Popović, Anđelković, Veljković, Mijalković, Mihajlović, Manić, Radović, Bošković, Pavlović, Đorđević, Raičević.